O otoku

Otoci Ilovik i Sveti Petar nastavljaju se na južni dio otoka Lošinja od kojeg ih dijele Ilovačka vrata. Otok Ilovik (44°28′N, 14°33′E), na kojem se nalazi jedino istoimeno naselje, ima površinu od 5,8 km², a opseg mu je 15,4 km. Obala je sa svih strana lako pristupačna, s mnogo pitomih uvala. Najveća uvala s pješčanom plažom je Paržine na jugoistočnoj strani otoka.

Između dva otoka proteže se kanal dužine 2,5 km i širine oko 300 m. Njegov akvatorij prirodno je zaštićen od svih vjetrova, osim donekle od juga, te može pružiti siguran boravak jahtama i manjim brodovima. Svojim položajem na granici sjevernog i srednjeg Jadrana vrlo je pogodan za noćenje jer za samo nekoliko sati možete stići do Istre, Krka, Raba, Paga, Kornata i drugih srednjedalmatinskih odredišta.

Na otoku se nalazi trgovina, pošta, pekarnica, slastičarnica i više kvalitetnih ugostiteljskih objekata. Linijskim brodom Ilovik je svakodnevno povezan s Lošinjem preko uvale Mrtvaška, a brzom brodskom linijom s Rijekom. Tijekom ljeta iz Malog i Velog Lošinja kreću izletnički brodovi za Ilovik.

Otoci su obrasli mediteranskom vegetacijom, a po čitavom mjestu naići ćete na raznovrsno cvijeće, raznobojne oleandere, palme i dva stogodišnja stabla eukaliptusa, po čemu se Ilovik često naziva — Otok cvijeća.

Zbog vrlo dobrog pomorsko-prometnog položaja, već se od davnina Ilovački kanal koristi za sidrenje, pa na otocima nailazimo na tragove različitih povijesnih razdoblja. Najstariji tragovi naseobina potječu od ilirskog plemena Liburna. Otoci su bogati rimskim nalazima — ostaci zidova, numizmatički primjerci, sarkofag, a u blizini je i podmorsko arheološko nalazište.

Zidovi koji opasuju današnje groblje potječu iz 11. stoljeća, kada je ovdje sagrađen benediktinski samostan, a vjerojatno je prije toga bila bizantska utvrda. Zanimljivo je što se Ilovačko groblje nalazi na susjednom nenaseljenom otoku, tako da su žitelji i posmrtno osuđeni na putovanje barkom. Tvrđavu čiji su zidovi očuvani sagradili su Mlečani 1600. godine po providuru Filippu Pasqualigu, radi obrane od uskoka.

Prvi hrvatski doseljenici dolaze na otok krajem 18. stoljeća iz Velog Lošinja i od tada se razvija današnje mjesto Ilovik. Najstarije poznato ime otoka zabilježeno je 1071. godine i glasi Neumae Insulae; u 13. stoljeću spominje se kao Sanctus Petrus de Nimbis, a kasnije San Pietro dei Nembi. Mjesto Ilovik danas broji oko 90 stanovnika koji se uglavnom bave ribarstvom, ovčarstvom, zemljoradnjom i turizmom. Zanimljivo je da danas tri puta više Ilovčana živi u SAD-u nego na otoku.